Jezero Titicaca

Jezero Titicaca jedno je od onih mjesta za koje znaš oduvijek i koje zvuči toliko smiješno da imaš osjećaj da nije ni stvarno, a kamoli da ćeš ikada tamo završiti. No, kad jednom zbilja dođeš do njega, opije te svojom ljepotom i veličinom. Continue reading Jezero Titicaca

Advertisements

Rurrenabaque i rezervat Serere

Put do Rurrenabaque bio je gotovo jednako uzbudljiv kao i boravak tamo. Naime, vožnja busom uključuje sekciju zloglasne Ceste smrti. Iako je, nasreću, najopasniji dio ovog puta uklesanog u planinu zatvoren za promet, par sati vožnje tik uz strmu liticu nas je dobro isprepadao. Lokalci su nas uvjeravali da je ovaj dio potpuno siguran, ali smo svejedno ponekad mislili da smo gotovi. Continue reading Rurrenabaque i rezervat Serere

El Choro

Nakon dugog lutanja po Boliviji, konačno smo se vratili onome što najviše volimo – planinama. Trek El Choro bio je upravo ono što smo trebali, drugačiji od drugih. Drevni put, dugačak oko 55 kilometara, potječe još iz doba prije Inka. Počinje visoko u Andama i spušta se do guste prašume Yungas te povezuje nekolicinu malih sela, do kojih je moguće doći samo pješice ili na konjima. Continue reading El Choro

La Paz i Tiwanaku

La Paz nas je odmah na prvu ošamutio, kako veličinom tako i atmosferom. Ovaj ogromni grad se prostire na sve strane i ulazi u svaku poru okolnih planina. Imali smo osjećaj kao da mu nema kraja. Bezbroj ciglastih kuća skoro da je izgrađeno jedna na drugoj. Zelenim površinama ni traga. Ne baš široke ulice bile su prepune ljudi, uličnih trgovina i raznoraznih konstantno trubećih vozila. Continue reading La Paz i Tiwanaku

Torotoro

Torotoro je malo selo koje smo uočili još dok smo doma čitali o Boliviji. Učinilo nam se toliko zanimljivo da je odmah postalo jedna od obaveznih točaka našeg puta. I tako smo se našli na 140 km dugačoj drndavoj cesti, ručno napravljenoj od kamena i pijeska, koja povezuje Cochabambu i ovaj skriveni kutak središnje Bolivije. Već po putu vidjeli smo da nismo pogriješili. Šareni slojevi planina, kanjoni i neobični oblici kamenja bili su samo uvod u ono što nas je tamo čekalo. Continue reading Torotoro

Samaipata

Vožnja iz Sucrea u Samaipatu bila je iskustvo samo za sebe. Bus je bio sasvim dobar, ali cesta, ne samo da je anulirala bilo kakvu udobnost, nego je pomakla granice naše izdržljivosti. Osim što nas je konstantno nenormalno treslo, bus bi svako malo poskočio i katapultirao nas 10 cm sa sjedala. Oboje smo imali osjećaj kao da su nam se ispremiješali unutarnji organi. Continue reading Samaipata