24.-27.02.2017.
Prelazak iz Čilea u Boliviju spojili smo s turom kroz nezaobilaznu slanu pustinju – Salar de Uyuni. Ni ne znajući, imali smo sreću da smo turu rezervirali na posljednji mogući dan, prije početka karnevalskog ludila u Boliviji. Naime, tada svi slave, svi su pijani i staje sve osim zabave!
Krenuli smo ranim jutrom sretni i uzbuđeni, ali su nas zaustavili odmah na čileanskoj granici, u centru San Pedra de Atacame. S obzirom da je vremenska prognoza bila upitna, čileanska policija je morala otići do sat vremena udaljene bolivijske granice, kako bi potvrdila da su s njihove strane ceste otvorene. Čekali smo više od 3 sata kad su nam priopćili da možemo ići dalje. No, prije toga dalje, bilo je potrebno stajati u redu još otprilike sat vremena da naše hrvatske putovnice prime čileanski pečat. I onda smo konačno krenuli.
Na bolivijskog granici, zapravo maloj neuglednoj kućici usred visokih planina, čekao nas je naš vozač Efrain i njegov džip. Formirala se vesela grupica putnika i krenuli smo u obilazak prvih u nizu bolivijskih atrakcija. Lagune, pustinje, geotermalni izvori, gejziri, svega je bilo. Uživali smo vozeći se kroz nevjerojatan krajolik, ponekad i kroz snijeg, pokušavajući od našeg šutljivog vozača dobiti bilo kakve informacije o tome gdje smo, kamo idemo i kakav je plan. Dodatna zabava bilo je iznenadno gašenje džipa točno na prijevoju višem od 5000m. Pumpa od goriva se pokvarila, ali je Efrain uz pomoć drugih kolega uspio to brzo sanirati, dok smo mi plesali i skakali pokušavajući se ugrijati na hladnoći. Uz sve to, džip je tu i tamo prokišnjavao pa smo krov morali brisati ručnicima, a kad je pao mrak, vozač je jedno svjetlo uspio upaliti prčkajući ispod haube džepnim nožićem. Sve smo to pripisali autentičnom bolivijskom iskustvu!
Nakon spavanja u selu Villa Mar, nastavili smo kroz čudnovate kamene formacije Italia Pedrida, planinska sela, kanjone i još pokoju lagunu. Bilo je nevjerojatno koliko brzo se krajolik mijenjao. Na kraju dana došli smo u hotel od soli, u kojem je sve, uključujući krevete, stolove i stolice, napravljeno od soli. A kasnije smo završili na seoskom karnevalu. Kiša je neumorno padala dok su pijani ljudi dosta nesuklađeno puhali u svoje frule i veselo plesali, a mi smo, nešto manje pijani, skačkali za njima.
Posljednji dan ture bio je rezerviran za jedinstveni doživljaj – prolazak kroz Salar de Uyuni. Ova slana pustinja jedno je od najmagičnijih mjesta koje smo ikad vidjeli. Imali smo sreću što je danima padala kiša pa je tanki sloj vode čitav krajolik pretvorio u veliko beskrajno ogledalo. Gubili smo se u refleksijama, ne znajući gdje završava zemlja, a gdje počinje nebo. Vožnja kroz ove nestvarne prizore trajala je gotovo četiri sata, ali putujući kroz odraze oblaka, imali smo dojam kao da se uopće ne mičemo.
U Uyuni smo stigli taman na glavni dan karnevala. Uživali smo u vrtlogu ljudi i muzike na ulicama, raznolikoj hrani te špricanju vodom i pjenom. Uveli su nas i na lokalnu zabavu gdje smo bili jedini gringosi i tolika atrakcija da su svi htjeli plesati s nama. Oko Luke su se gospođe i svađale, ali on je odabrao jednu bakicu, za koju smo kasnije skužili da cijelo vrijeme ima dijete u marami na leđima. Zabava uz ritmove cumbije je potrajala do ranog jutra, ali mi smo se evakuirali nešto ranije jer smo slijedeći dan putovali dalje. Uvod u Boliviju nije mogao biti bolji!
I za kraj evo jedan kratki video da prenesemo atmosferu karnevala.
Okolo Naokolo 